Miloš Gvero jedno je od imena koje je posljednjih godina sve prisutnije u javnom i političkom životu Laktaša. Rođen je 1990. godine, po zanimanju master ekologije, a profesionalni put gradio je kroz rad u lokalnoj upravi. Posljednjih 6 godina jedan je od najbližih saradnika gradonačelnika Bojića, a od 2024. godine obavlja funkciju gradskog menadžera Grada Laktaši. Na lokalnim izborima 2020. i 2024. godine biran je za odbornika u Skupštini Grada Laktaši. U ovogodišnjoj izbornoj trci kandidat je SNSD-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske u Izbornoj jedinici 2, pod rednim brojem 3.

Ipak, iza funkcija i izbornih lista nalazi se čovjek koji, kako ga opisuju njegovi sugrađani, nema problem da zastane, sasluša i razgovara. Za Gveru je upravo taj neposredan kontakt sa ljudima osnova političkog djelovanja.

U razgovoru za Laktaši Info govorio je o tome zašto se odlučio na kandidaturu, šta je kroz dosadašnji rad naučio od građana, šta bi kao narodni poslanik želio da mijenja i zašto pitanje lokalnog razvoja vidi kao jedno od najvažnijih pitanja budućnosti.

Već ste godinama dio političkog i javnog života Laktaša. Ovo je treća „trka“ u posljednjih 6 godina u kojoj sudjelujete. Šta Vas je motivisalo da se kandidujete za Narodnu skupštinu Republike Srpske?

Mislim da je to prirodan nastavak svega onoga što sam radio prethodnih godina. Od prvog dana sam politiku posmatrao prvenstveno kao mogućnost da nešto uradimo za ljude, a ne kao cilj sam po sebi. Kroz rad u lokalnoj upravi i Skupštini grada imao sam priliku da upoznam veliki broj sugrađana i da razgovaram o njihovim problemima, ali i o njihovim idejama. Shvatio sam da čovjek često ne traži ništa spektakularno. Želi da mu put bude uređen, da mu dijete ima dobre uslove za školovanje, da može da radi dostojan posao, da ima gdje da ode kod ljekara i da zna da će njegov trud imati smisla. Kandidaturu zato doživljavam kao veću odgovornost i ako dobijem povjerenje građana, želim da iskustvo iz lokalne zajednice prenesem na nivo Republike Srpske.

Često se za Vas može čuti da ste čovjek kojem se građani mogu obratiti. Koliko Vam je taj neposredan kontakt važan?

Veoma mi je važan. Čovjek može mnogo toga pročitati u izvještajima, planovima i statistikama, ali tek kada sjednete sa čovjekom i saslušate njegov ili njen problem, shvatite šta određena odluka znači u stvarnom životu. Ja vjerujem da odgovorna politika počinje među ljudima. Ne možete donositi dobre odluke ako ne znate kako te odluke izgledaju građanima. Nekada je dovoljno saslušati čovjeka. Nekada možete pomoći da se problem riješi. Nekada ne možete, i to treba otvoreno reći. Ali nikada ne treba bježati od razgovora i ja se upravo tako ponašam.

Šta ste kao odbornik i gradski menadžer naučili od građana?

Naučio sam da ljudi veoma dobro prepoznaju iskrenost. Možete imati najljepši govor, ali ako čovjek osjeti da ga ne slušate, izgubili ste njegovo povjerenje. Naučio sam i da nema malih problema. Ono što je nekome možda administrativna sitnica, za drugu osobu može biti pitanje koje mu danima ili mjesecima opterećuje život. Zato mislim da javni funkcioner mora biti dostupan. Ne mora uvijek imati odgovor, ali mora imati volju da sasluša i da traži rješenje.

Po zanimanju ste master ekologije. Kako ste od ekologije došli do lokalne politike i upravljanja?

Zapravo, meni to nikada nije bilo toliko udaljeno koliko možda na prvi pogled izgleda. Kada sam počeo da radim, bavio sam se zaštitom životne sredine i energetskom efikasnošću u opštini Laktaši. To su oblasti koje direktno utiču na kvalitet života ljudi i razvoj zajednice. Kasnije sam kroz posao dobio priliku da se bavim mnogo širim pitanjima lokalnog razvoja. Tu sam shvatio koliko je za jednu sredinu važno da imate ljude koji znaju da povežu različite oblasti – privredu, infrastrukturu, zaštitu životne sredine, obrazovanje, turizam i druge sektore. Ekologija me naučila da stvari posmatram dugoročno. Mislim da je to važno i u politici. Ne treba razmišljati samo o tome šta možemo završiti danas, već kakvu ćemo zajednicu napraviti našoj djeci i budućim generacijama. Iako smo u Laktašima relativno mlada ekipa na čelu sa gradonačelnikom Bojićem, pokazali smo kako se ponaša jedna odgovorna vlast koja sluša svoje građane. Uvjerili ste se u proteklim godina da ispunjavamo svoja obećanja, da se domaćinski odnosimo prema našem gradu i da gradimo sigurniju budućnost sve za naše porodica na ovim prostorima.

Kao otac, koliko drugačije danas gledate na pitanje budućnosti Republike Srpske?

Kada imate dijete, mnogo više razmišljate o tome kakav će život to dijete imati za deset, dvadeset ili trideset godina. Zato za mene bavljenje politikom nije samo izgradnja puteva i objekata, iako je infrastruktura veoma važna, već razvoj u svim oblastima. Razvoj je i dobro radno mjesto, kvalitetno obrazovanje, sigurnost, mogućnost da mlad čovjek formira porodicu i da zna da može da ostane ovdje ako to želi. Ne možemo nikoga natjerati da ostane. Ali možemo napraviti uslove zbog kojih će čovjek reći: „Ovdje želim da živim.“ To je, po meni, jedan od najvažnijih ciljeva svake odgovorne politike.

Šta bi, ako dobijete povjerenje građana i postanete poslanik, bile teme kojima biste se posebno bavili u Narodnoj skupštini Republike Srpske?

Prije svega, lokalni razvoj. Dolazim iz lokalne zajednice i znam koliko je važno da republičke institucije razumiju potrebe gradova i opština. Posebno bih se zalagao i za mjere koje stvaraju uslove za podršku mladim ljudima i porodicama, za nova radna mjesta i razvoj privrede. Naravno, želim da budem čovjek kojem se građani mogu obratiti na isti način i ako postanem narodni poslanik. Ne želim da se moj kontakt sa ljudima smanji onog trenutka kada se završe izbori.

Laktaši, Gradiška, Srbac i Prnjavor čine jednu izbornu cjelinu. Šta je ono što ove sredine mogu zajedno ponuditi Republici Srpskoj?

Svaka od ovih sredina ima svoje posebnosti, ali imamo i mnogo zajedničkih interesa. Privreda, poljoprivreda, infrastruktura, saobraćaj, obrazovanje, turizam, razvoj sela – to su teme koje ne poznaju administrativne granice. Mislim da je važno da jedni druge ne posmatramo kao konkurenciju. Ako Laktaši napreduju, od toga može imati koristi i Srbac. Ako se razvija Prnjavor, korist može imati cijela regija. Isto važi i za Gradišku. Imamo izuzetno vrijedne ljude, geografski odličnu lokaciju i mnogo drugih prednosti. Potrebno je povezivati potencijale i raditi na projektima koji mogu donijeti korist svima.

Politički život često prati mnogo teških riječi i podjela. Kako Vi gledate na to?

Mislim da je ljudima toga već i previše. Naravno da se o važnim pitanjima treba razgovarati i da političke razlike postoje. Ali ne moramo zbog toga jedni druge prestati poštovati. Ja sam čovjek koji više voli razgovor nego svađu. Smatram da se većina problema može bolje riješiti kada sjednemo za sto i pokušamo razumjeti šta druga strana govori. Na kraju dana, svi mi živimo jedni pored drugih. Srećemo se na ulici, na poslu, u prodavnici, djeca nam idu u iste vrtiće i škole. Mislim da politika ne smije da nas udaljava toliko da počnemo da se bavimo jedni drugima, a ne onim zbog čega su nas izabrali.

Šta biste poručili građanima koji će 4. oktobra izaći na izbore?

Poručio bih im da dobro razmisle kome daju svoje povjerenje. Od kandidata ne treba tražiti samo lijepe riječi i obećanja. Treba gledati ko je šta radio do sada, koliko je bio dostupan ljudima i da li je spreman da odgovornost koju traži za sebe zaista i preuzme. Ja ne mogu obećati da ću riješiti svaki problem. To ne bi bilo pošteno. Mogu obećati da ću biti dostupan, da ću slušati ljude i da ću se truditi da ono što dogovorimo i obećamo zaista pokušamo sprovesti. Povjerenje se ne dobija jednom kampanjom. Ono se gradi godinama.

I za kraj – kada biste u jednoj rečenici morali objasniti zašto se bavite politikom, šta biste rekli?

Bavim se politikom zato što vjerujem da ona ima smisla samo onda kada može da poboljša život čovjeka. Ako iza našeg rada ostanu bolji uslovi za život, više prilika za mlade, zadovoljnije porodice i ljudi koji žele da ostanu ovdje i grade svoju budućnost – onda smo uradili nešto vrijedno. Sve drugo je manje važno.