Mnogi i dalje imaju tradicionalan pogled prema kojem se podrazumijeva da žena nakon braka preuzima muževo prezime, jer se to smatra simbolom zajedništva, pripadnosti porodici i poštovanja običaja. Za neke je to i emocionalna odluka, način da se naglasi novi početak i osjećaj povezanosti s partnerom.

S druge strane, sve više žena odlučuje zadržati svoje djevojačko prezime ili koristiti oba prezimena. Razlozi su različiti – od očuvanja ličnog identiteta i profesionalnog imena, do uvjerenja da brak ne bi trebao zahtijevati promjenu identiteta samo jedne osobe.

Na kraju, ne postoji ispravan ili pogrešan izbor. Odluka o prezimenu trebala bi biti lična, donesena bez pritiska okoline i u skladu s vrijednostima oba partnera. Najvažnije je da se oba supružnika osjećaju poštovano i zadovoljno odlukom koja simbolizuje njihov zajednički život.