Postoje ljudi koji još kao djeca znaju kojim putem žele da idu. Još od najranijeg djetinjsta bez lutanja, bez plana B, bez velikih dilema oni odaberu svoj put i odlučno i hrabro njime koračaju, dopuštajući da sve barijere postanu dio njihove ličnosti i ravnopravno sa srećnim trenucima učestvuju u izgraadnji njihove karijere. Takav je i Dušan Milanović iz Laktaša.

Ustupljena fotografija

Dušan je rođen 1997. godine, srednju Medicinsku školu, a potom i Medicinski fakultet sa prosjekom 9,4 završio je u Banjaluci. Danas je mladi kardiohirurg na specijalizaciji u Institutu za kardiovaskularne bolesti “Dedinje” u Beogradu, a njegov profesionalni put uskoro se nastavlja u Cleveland Clinic, jednoj od najvećih i najprestižnijih kardiohirurških ustanova na svijetu.

Za portal VAJB.INFO Dušan otkriva da se iza svih titula, prosjeka i uspjeha krije priča o disciplini, odricanju, ljubavi prema medicini i životu koji je godinama podređen jednom cilju.

“Interesovanje za medicinu kod mene se javilo veoma rano, još u periodu osnovne škole. Za razliku od mnogih kolega kod kojih je presudio jedan konkretan događaj ili porodična tradicija, kod mene je to bio postupan, ali potpuno jasan unutrašnji poziv. Od trenutka kada sam počeo svjesno da razmišljam o budućem zanimanju, medicina je bila jedina ideja i jedini put koji sam vidio“, otkrio je Milanović za VAJB.INFO.

Dok mnogi tek kasnije pronađu svoj poziv, on kaže da nikada nije ozbiljno razmatrao bilo šta drugo.

“Privlačila me je ta jedinstvena sinergija nauke, humanosti i direktne opipljivosti rezultata rada – saznanje da svojim rukama i znanjem možete nekome suštinski promijeniti ili spasiti život. Ta dječačka ideja je s godinama sazrijevala, prošla kroz filter rigoroznih studija, i danas sam srećan što mogu da kažem da nikada nisam posumnjao u taj rani izbor”, kazao je Milanović.

"U operacionoj sali nema mjesta za improvizaciju"

Njegov izbor nije bila “laksa” grana medicine. Naprotiv. Kardiohirurgija je jedno od najzahtjevnijih polja savremene medicine, mjesto gdje nema prostora za grešku, improvizaciju ni nesigurnost. A upravo je to ono što ga je privuklo.

“Kardiohirurgiju sam izabrao zato što sam osoba koja se najbolje snalazi i najviše pruža pred najvećim i najtežim životnim izazovima. Po prirodi sam neko ko iznad svega cijeni, poštuje i živi rad, red i vojničku disciplinu, a kardiohirurgija je jedna užasno zahtjevna, rigorozna i beskompromisna grana medicine koja upravo to zahtijeva. U operacionoj sali nema mjesta za improvizaciju ili neodlučnost – svaka odluka se donosi u sekundi, a preciznost se mjeri u milimetrima. Trenutak kada pacijent napusti salu sa novom šansom za život je satisfakcija koja se ne može mjeriti ni sa čim u profesionalnom svijetu”, poručio je Milanović.

Ustupljen fotografija

Danas, sa svega nekoliko godina iskustva iza sebe, Dušan već samostalno izvodi operacije na otvorenom srcu uz nadzor seniora – aortokoronarne bajpaseve, valvularne procedure i hirurgiju aorte.

Ipak, put do toga nije bio ni brz ni lak.

Od UKC RS do Dedinja

Na UKC Republike Srpske napravio je prve kardiohirurške korake, a zatim je uslijedio odlazak na Dedinje, mjesto koje opisuje kao razvojni korak pun odricanja i dokazivanja.

“Kada dolazite iz manje sredine u ustanovu koja je regionalni centar izvrsnosti i u kojoj se rade najkompleksnije operacije na srcu u ovom dijelu Evrope, morate biti spremni da krenete ispočetka i da se dokazujete svakog dana, od nule. To je zahtijevalo potpunu posvećenost, bezbrojne neprospavane noći, dežurstva i konstantan rad na granici izdržljivosti. Ipak, Dedinje pruža trenažni i hirurški volumen koji se rijetko gdje sreće i rad sa vrhunskim stručnjacima koji nesebično dijele znanje. Taj put nije bio lak ni za mene, ni za moju porodicu, ali je bio jedini ispravan način da postanem hirurg kakav želim da budem”, rekao je Milanović.

Život specijalizanta, kaže Milanović, često izgleda potpuno drugačije od onoga kako ga ljudi zamišljaju.

“Kada ste specijalizant na Dedinju, vi nemate radno vrijeme, nemate praznike ni vikende – bolnica postaje vaša kuća, a vaši voljeni podnose teret vaše odsutnosti. Bilo je trenutaka ekstremnog fizičkog i psihičkog umora kada se zapitate da li je cijena koju plaćate prevelika. Ipak, kada prebrodite te krize i vidite pacijenta koji odlazi kući zdrav, shvatite da je svaka sekunda te žrtve imala viši smisao”, ispričao je Milanović.

Govori o neprospavanim noćima, dežurstvima, dugim satima u sali i periodima kada je cijeli život bio sveden na kliniku.

“Svaki sekund vremena koji sam imao, danonoćno, ulagao sam u rad na klinici“, dodaje Milanović.

Njegov trud prepoznali su i van regiona. Na OMI seminaru u Salzburgu, organizovanom od strane Cleveland Clinic, ostvario je najbolji rezultat iz praktičnih i teorijskih vještina iz oblasti kardiohirurgije. Kao nagradu dobio je poziv da specijalizaciju nastavi upravo tamo, u bolnici koju smatraju jednom od najvažnijih kardiohirurških kuća na svijetu.

“Odlazak u Cleveland Clinic za mene predstavlja ogroman profesionalni uspjeh, ali i najveću dosadašnju satisfakciju za sav trud i odricanja tokom svih ovih godina. To je neprocjenjiva trenažna prilika da učim od ljudi koji diktiraju svjetske trendove u hirurgiji srca. Istovremeno, ovaj poziv doživljavam i kao veliku odgovornost i priznanje jer pokazuje da ljekari sa naših prostora posjeduju znanje i potencijal koji se visoko cijeni na globalnom nivou“, ističe Milanović.

Iako je riječ o vrhu svjetske medicine, Dušan kaže da taj odlazak ne vidi kao trajni odlazak sa naših prostora.

“Moja želja je da tamo, od najboljih na svijetu, upijem najsavremenije hirurške tehnike i metodologiju rada, kako bih to znanje vratio nazad i primijenio na našim pacijentima“, naglašava Milanović.

Za zdravstveni sistem u Republici Srpskoj vjeruje da je posljednjih godina napravljen ozbiljan napredak, posebno kada je riječ o uslovima rada i infrastrukturi.

"Položaj mladih ljekara u Republici Srpskoj vidim kao vidno bolji i perspektivniji u odnosu na period od prije desetak godina. Činjenica je da su se uslovi rada, a naročito infrastruktura, drastično popravili kroz izgradnju modernih bolničkih centara i opremanje novih klinika", kaže Milanović.

U zdravstvu Srpske moderna infrastruktura postoji, ali ključ su ljudi

Dodaje da Republika Srpska danas ima zdravstvene ustanove koje mogu da pariraju mnogo većim centrima u regionu i Evropi.

“Kada uporedim zdravstveni sistem Republike Srpske sa sistemom u Srbiji, naš najveći adut je upravo ta nova, moderna bolnička infrastruktura, poput novog, kapitalnog objekta UKC RS, koji tehnološki i prostorno stoji rame uz rame sa eminentnim evropskim centrima.”

Ustupljena fotografija

Ipak, smatra da najveći izazov ostaje edukacija i praktično usavršavanje mladih ljekara.

“Potrebno je kreirati efikasniji, brži i bolje strukturisan mentorski sistem koji će mlade ljekare ranije i direktnije uvoditi u operacione sale i kompleksne kliničke procedure. Mladom hirurgu je potreban nož u rukama i stariji kolega iza leđa koji mu vjeruje, jer se vrhunsko iskustvo formira isključivo aktivnom praksom”, poručuje Milanović.

Ističe da upravo zbog toga svoj odlazak u Cleveland Clinic vidi kao priliku da stečeno znanje jednog dana vrati na naše prostore.

“Naš primarni zadatak mora biti zadržavanje mladih stručnjaka tako što ćemo im, pored savremenih zidova, ponuditi brži profesionalni razvoj i jasnu perspektivu da postanu ključni nosioci posla. Odlazak u Cleveland Clinic vidim upravo kao priliku da ta svjetska trenažna iskustva donesem i implementiram u naš sistem”, zaključuje Milanović.

Lekcije koje se uče samo u operacionoj sali

Milanović ističe da su upravo starije kolege i mentori imali ogromnu ulogu u njegovom profesionalnom sazrijevanju, posebno kada je riječ o psihološkoj stabilnosti i ponašanju u najtežim trenucima u sali.

“Najvažniji i najdragocjeniji princip koji sam naučio od starijih kolega jeste da se u kardiohirurgiji apsolutno sve nalazi u glavi. Sva kontrola nad nepredviđenom situacijom u sali, nad mirnom rukom u kritičnoj sekundi i, na poslijetku, nad samim ishodom operacije – polazi isključivo iz mirnog, hladnokrvnog i staloženog uma”, objašnjava Milanović.

Kako kaže, u kardiohirurgiji nema prostora za paniku.

“Kada se suočite sa komplikacijom na otvorenom srcu, panika je luksuz koji nemate pravo da priuštite, jer sekunda oklijevanja može biti kobna. Hirurg mora biti svjesno sidro cijelog tima u sali.”

Posebno ističe zahvalnost mentorima sa UKC Republike Srpske i Instituta Dedinje, ali jedno ime izdvaja sa posebnim poštovanjem.

“Najjači utisak na mene i moj rad ostavio je upravnik klinike za kardiohirurgiju na IKVB Dedinje, profesor doktor Slobodan Mićović. On je bio i ostao moj profesionalni uzor i mentor u punom smislu te riječi.”

Milanović kaže da je od profesora Mićovića naučio mnogo više od same hirurške tehnike.

“Od njega sam naučio ne samo vrhunsku operativnu tehniku, već i onu najvažniju lekciju – kako sačuvati potpunu bistrinu uma, dostojanstvo profesije i liderstvo u sali kada je pritisak najveći”, zaključuje Milanović.

Ljubav koja traje od srednjoškolskih dana

Jedan od najiskrenijih dijelova njegove priče odnosi se na sumnje i žrtve koje nosi ovaj poziv.

“Moram biti potpuno iskren i priznati da je kardiohirurgija, odnosno ova specijalizacija, možda jedina stvar u koju sam posumnjao tokom svog dosadašnjeg životnog puta. Ta sumnja nije dolazila iz nedostatka ljubavi prema medicini, već iz činjenice da je ovaj poziv izuzetno zahtjevan i da traži ogromne žrtve. Najveća i najbolnija žrtva koju sam morao da podnesem jeste uskraćenost vremena provedenog sa mojim najbližima, a prvenstveno sa mojom suprugom Bojanom“, rekao je Milanović.

Njihova priča traje još od srednjoškolskih dana. Zajedno su završili Medicinski fakultet, zajedno prošli studentske dane, prve smjene, specijalizacije i život u Beogradu.

“Moja najveća podrška je supruga Bojana”

“Bojana i ja smo se upoznali veoma rano, još u srednjoškolskim danima. Oboje smo pohađali Srednju medicinsku školu u Banjaluci i iz tog tinejdžerskog perioda datiraju naši prvi kontakti i poznavanje. Kada danas pogledam unazad, nevjerovatno je kako nas je isti poziv vodio kroz život. Nakon srednje škole, zajedno smo upisali i završili Medicinski fakultet u Banjaluci. Naš put ‘od početka studija do braka’ bio je prožet zajedničkim učenjem, ispitnim rokovima, ali i odricanjima koja naša profesija nosi od samih osnova. Prolazili smo kroz sve faze sazrijevanja – od studentskih klupa, preko prvih ljekarskih koraka i specijalizantskih dana koji su nas na kraju doveli u Beograd. Krunisanje te dugogodišnje ljubavi i zajedničkog rasta brakom bio je najprirodniji mogući slijed”, ispričao je Milanović

Danas je upravo Bojana njegova najveća podrška.

“Moja najveća, apsolutna i bezuslovna podrška na ovom putu jeste moja supruga Bojana“, dodaje Milanović.

Kaže da samo neko ko je takođe ljekar može u potpunosti razumjeti život kardiohirurga.

“Činjenica da je Bojana takođe ljekar u ovom slučaju je naša najveća prednost. Medicina nam pomaže da se savršeno razumijemo – ona tačno zna šta znači kada ne dođem kući u zakazano vrijeme, razumije moju ćutnju posle teških operacija. To što smo iz iste struke ne otežava stvari, već nam daje zajednički jezik kojim jedno drugom čuvamo leđa u najtežim trenucima”, priča Milanović.

Iako mu je život gotovo u potpunosti podređen medicini, Dušan nije izgubio ljubav prema sportu. Simpatizer je Crvene zvezde, rekreativno igra fudbal i košarku, a sport smatra važnim ventilom za rasterećenje.

“Fudbal i trening su moj osnovni ventil za mentalnu higijenu i oslobađanje od nagomilanog stresa nakon dugih sati provedenih u operacionoj sali“, kazao je Milanović.

"Najponosniji sam što nisam odustao"

Na pitanje čime se najviše ponosi, Milanović ipak ne govori o Cleveland Clinic, nagradama ni uspjesima.

“Kada pogledam unazad na cio ovaj trnovit put, najponosniji sam na sebe što nisam odustao onda kada je bilo najteže, u trenucima ekstremnog umora i samoće. Ova specijalizacija je za mene predstavljala jedan ultimativni test strpljenja, posvećenosti i mentalne stabilnosti. To je proces koji te potpuno ogoli i promijeni kao čovjeka”, poručuje Milanović.

"Ostanite skromni i vjerujte u sopstveni rad"

Na kraju razgovora za VAJB.INFO, Milanović je poslao snažnu poruku mladim ljudima koji tek ulaze u svijet medicine, ističući da je najvažnije da budu iskreni prema sebi i svom karakteru prilikom izbora buduće specijalizacije.

“Mladim kolegama koji tek treba da počnu sa obrazovanjem, odnosno radom u medicini, poručio bih da uvijek treba da biraju onu granu profesije koju smatraju sebi bliskom, odnosno bliskom svom autentičnom profilu ličnosti”, kaže Milanović.

Ističe da medicina nije isti život za svakoga i da različite specijalizacije nose potpuno različit način života i odgovornosti.

“Medicina je preširoko i surovo polje, a specijalizacije se dramatično razlikuju po načinu života koji zahtijevaju. Hirurgija, na primjer, traži ljude koji funkcionišu pod ekstremnim pritiskom, koji vole brze odluke i spremni su na vojnički rad, red i disciplinu van svakog uobičajenog radnog vremena.”

Kako kaže, pogrešan izbor u ovoj profesiji često vodi ka brzom sagorijevanju.

“Ako izaberete granu koja ne odgovara vašem karakteru, brzo ćete sagorjeti.”

Mladim kolegama savjetuje strpljenje, skromnost i vjeru u sopstveni rad.

“Budite spremni na godine odricanja, strpljenja i učenja u kojima ne smije biti mjesta sujeti. Ostanite skromni, poštujte svoje mentore, vjerujte u sopstveni rad i nikada ne odustajte kada postane teško.”

Na kraju, ističe da upravo osjećaj nakon uspješne operacije daje smisao svim teškim trenucima kroz koje jedan ljekar prolazi.

Cilj nije Amerika, već povratak znanja kući

Njegov najveći cilj još nije ostvaren.

“A što se tiče mog najvećeg cilja, on je uvijek bio i ostao vezan za konstantno napredovanje i usavršavanje. Odlazak u Cleveland Clinic ne vidim kao vrhunac, već kao novi početak i priliku da učim od najvećih svjetskih imena. Moj najveći cilj jeste da to globalno znanje i najsavremenije operativne tehnike donesem nazad na naše prostore, kako bih direktno doprinio razvoju naše kardiohirurgije i obezbijedio našim pacijentima liječenje kakvo imaju ljudi u najvećim svjetskim medicinskim centrima. Želim da opravdam povjerenje svojih mentora, svoje ustanove i, prije svega, svoje porodice koja je vjerovala u mene”, ispričao je Milanović.

Možda upravo u toj rečenici najbolje staje cijela priča o Dušanu Milanoviću. Priča o mladiću koji je iz Banjaluke stigao do najvećih svjetskih centara medicine, ali nije zaboravio gdje pripada i zašto je uopšte krenuo tim putem.

“Onaj osjećaj kada vaš pacijent ode kući zdrav, briše svaki neprospavani sat i svaku podnesenu žrtvu. Moja želja je da tamo, od najboljih na svijetu, upijem najsavremenije hirurške tehnike i metodologiju rada, kako bih to znanje vratio nazad i primijenio na našim pacijentima. Izgradnja karijere je proces, ali moj krajnji cilj je uvijek bio i ostao unapređenje kardiohirurgije na našim prostorima, gdje god me profesionalni put vodio", zaključuje Milanović

(Nevena Stanojević/ Vajb.info)